Dok se svijet oko nas ruši i kotrlja,
a sjećanja su urezana u kamenje,
mi ćemo pobjeći i naći utočište
ispod plašta satkanog od suza.
Padat će kamenje svuda oko nas,
lomit će se na tisuću komadića,
a uspomene će izmigoljiti iz njih
i čekati da pronađu svog tvorca.
Mi ćemo ostati u tišini punoj sreće,
jer naš svemir je u jednom osmijehu,
u pogledu i kad su nam oči sklopljene,
u dodiru i kad smo kilometrima udaljeni.
Nama karta za prošlost ne treba
i vlak uspomena neka nas zaobiđe,
a ljubav koja se cakli u tvojim očima
neka bude sjećanje bez roka trajanja.
