Tišina

Stajala sam na raskrižju svog života. Ispred mene pružali su se mnogi putevi. Od onih sjajnijih do onih mračnijih. Sada je bio red na meni. Morala sam izabrati neki od tih puteva. Zamislih se usred raskrižja i zatvorim oči. Lagani vjetar raznosio je moju kosu u zvjezdanoj noći. Raznosio je moje misli koje je bilo teško sabrati. U daljini začujem korake koji se sve više približavaju. Trznem se iz sna u kojem sam se skoro izgubila. Vidjeh siluetu čovjeka za kojeg bih odmah rekla da ga poznajem. Došao je tiho baš kao što oni najposebniji dolaze. Primjetih sjaj u njegovim očima nošen tužnom notom njegova svirala. Približio se dovoljno da shvatim kako ima namjeru ostati. Pozvah ga da dijelimo tišinu. Nasmijao se. Prihvatila sam taj smiješak kao pristanak na ovu suludu ideju. Znači, pristaje sa mnom dijeliti tišinu. Stajali smo kao ukopani na mome raskrižju. Nebo prepuno zvijezda obasjavalo nas je. Osjetim kako se njegove ruke primiču mojima. Zagrlio me. Tada sam otvorila dušu strancu kojeg ne poznajem. Stajali smo nekoliko minuta, a činilo se kao da vječnost prolazi. U njegovim rukama osjetila sam sigurnost od koje sam oduvijek bježala. Njegovi izdisaji maknuli su teret s moje duše. Sada znam. Znam da postoji netko čiji se izdisaji savršeno uklapaju u moje udisaje. Znam da postoji netko dovoljno lud da pristane na moju ideju. Odjednom se zvjezdano nebo pretvorilo u svemir. On i ja. Sada nismo morali dijeliti tišinu jer mi, mi smo postali tišina. Još uvijek me držao obgrljenu svojim snažnim rukama. Vidjeh sve njegove rane i pukotine. Svemir je osvijetlio svu njegovu dušu. Pokazao mi je skrivene dijelove njegovog uma. Otkrila sam njegove tajne i poroke, strahove. Otkrila sam njegovu čežnju i nadanja. Još uvijek smo stajali zagrljeni. Baš kao da svemir zna što treba činiti. Izgubljeni u vremenu i prostoru pronašli smo nas. Pronašli smo jedno drugo zamotani u tankome sloju života. Osjetila sam kako njegove ruke lagano klize s mojih ramena. Svemir nas je vratio ispred zvjezdanog neba. Otvorili smo oči. Ugledali smo upravo ono što nam je svemir dao. Pružih ruku strancu koji je sada bio puno više od stranca. Pružih ruku svojoj nadi i svome skloništu. Svom vlastitom svemiru. Tada izabrah najsvjetliji put u svome životu. Izabrala sam svjetlo. Izabrala sam tebe.